Pojdi na vsebino

Recenzija moje razstave in koncerta Damir-a Imamović-a v Puli v Glas-u Istre

JAZZBINA PULA JAZZ 08.: KONCERT DAMIR IMAMOVIĆ TRIJA I IZLOŽBA FOTOGRAFIJA ŽIGE KORITNIKA U CABAHIJI

Nijanse sevdaha i jazza u zvuku i slici

I na ovom koncertu vrhunac je dosegnut pjesmom »Moj beharek«, možda zato što djeluje nekako najprijemčivije, najmelodičnije, zarazno. U Pulu su ovaj put došli i »pojačani« novim albumom objavljenim u svibnju, s novim pjesmama snimljenim uživo u kulturnom centru »Abrašević« u Mostaru. »Ono što mi sviramo, što smo snimili na prva dva albuma, uglavnom je nova interpretacija sevdaha, s novim aranžmanima tradicionalnih pjesama«, objasnio je Imamović

Nijanse tuge - Damir Imamović Trio

PULA -

Melankolija sevdalinki i ljepota jazz fotografije otvorili su preksinoć u Cabahiji novu seriju događanja pod zajedničkim nazivnikom Jazzbina Pula Jazz 08. Dok su Damir Imamović Trio stari gosti, koji su prošloga prosinca oduševili publiku na istom mjestu, Žiga Koritnik prvi je put predstavio dio impresivne kolekcije svojih fotografija jazz majstora. To su fotografije na kojima glazbenici izgledaju kao da su uhvaćeni u onom krajnjem trenutku nadahnuća na koncertu, a kao možda najbolji primjer ističemo one na kojima su Toma Waits ili Sonny Simons. Jazz se sluša, ali ako ga je moguće vidjeti, onda je to svakako na fotografijama Žige Koritnika. Za neke od njih Koritniku su glazbenici pozirali, pa dok se za one snimljene na bini vidi nadahnuće, na ovim drugima se vidi raspoloženje glazbenika, bilo da su opušteni poput Hana Beninka ili djeluju kao da samo čekaju da fotosession završi.

Udahnuti sevdahu novi život

Damir Imamović, koji je svirao gitaru i pjevao, kontrabasist Edvin Hadžić i violinist Vanja Radoja predstavili su se ponovno nadahnutim sevdalinkama iz svoje rodne Bosne i Hercegovine, krenuvši od sporijeg prvog dijela da bi nakon pauze nešto ubrzali tempo. I na ovom koncertu vrhunac je dosegnut pjesmom »Moj beharek«, možda zato što djeluje nekako najprijemčivije, najmelodičnije, zarazno. U Pulu su ovaj put došli i »pojačani« novim albumom objavljenim u svibnju, s novim pjesmama snimljenim uživo u kulturnom centru »Abrašević« u Mostaru. »Ono što mi sviramo, što smo snimili na prva dva albuma, uglavnom je nova interpretacija sevdaha, s novim aranžmanima tradicionalnih pjesama«, objasnio je Imamović. »U zadnje se vrijeme upuštam u skladanje pa sam na drugom albumu snimio pjesmu koju sam skladao na tradicionalni tekst. Nadam se da bi komponiranjem sevdah mogao imati novi život, da bi se mogao izgraditi novi repertoar, ali za to bi trebala scena i više vremena i svega«, razmišlja on.
Trio je pokazao da sevdalinke ne moraju uvijek biti spore, ali sve su nekako tužne ili barem melankolične, što nam je potvrdio i Imamović: »Jedna od osnovnih stvari vezanih za sevdah su tuga i melankolija, jer sevdah zapravo znači melankolija, a to je riječ iz grčkog koja znači crna žuč. Isto sevdah znači i na arapskom, dio riječi može značiti ljubav, a dio crna žuč. To je onaj pravi, tradicionalni sevdah s uglavnom dobrim tekstovima i melankoličnom atmosferom. Mi to radimo u različitim nijansama nečega što se zove tuga. Sevdah je bogat u nijansama, ima strašno veliki broj gotovo identičnih melodija koje se pjevaju na drugačiji način.«

Pola milijuna ploča

Bio je zanimljiv Imamovićev uvod u jednu klasičnu i nekad poznatu pjesmu, za koju je rekao da oni koji se nje sjećaju više nisu među živima. Znači li to da pravog sevdaha više nema ili je evoluirao u turbo folk? »Da, uglavnom se evoluiralo u turbo folk, ta cijela scena sevdaha je prešla u narodnjake. Sevdah je iza Drugog svjetskog rata do kraja 60-ih bio pop muzika u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori. Prve ploče snimane su sa sevdalinkama, pop i rock melodije i razni šlageri su došli tek poslije. Zaim Imamović, Himzo Polovina, Nada Mamula i drugi prodavali su po pola milijuna ploča u zemlji u kojoj je bilo 150 tisuća registriranih gramofona. Bila je to pop muzika, makar tužna, ali s nekim veselijim dodacima.« Ta tradicija se ipak malo izgubila jer kad je mladi Imamović prije nekoliko godina počeo svirati, mislio je da će neke stvari biti odmah prepoznate i da će se uspostaviti instant komunikacija s publikom, ali ljudi su ga samo blijedo gledali jer te pjesme nikada nisu čuli. »Naravno, nitko ne kaže da te stare stvari koje su nekada prodavane u stotinama tisuća primjeraka trebaju imati isti status kao i nekada«, oprezan je Imamović, »ali kad pogledaš tradiciju, na primjer, pop muzike u Americi, stariji pjevači ni izbliza ne mogu postići u komercijalnom smislu ono što mogu mlađi, no postoje kao ikone. Daleko od toga da su zanemareni, da ih se ljudi ne sjećaju. Nama to nedostaje«, smatra ovaj glazbenik.
U Puli su opet bili jako dobro primljeni i privukli brojnu publiku. Kako to da ih publika tako lijepo prihvaća, što zapravo oni koji ih slušaju izvan Bosne nalaze u glazbi koju sviraju? Poznaju li ipak ljudi pjesme ili im se sviđa njihov stil? »Različito je. Naša publika u Bosni je stvarno šarolika, od tinejdžera kojima se sviđa improvizacija i novi pristup tradiciji, koji kroz nas zapravo tek uče sevdalinke, do starijih koji sve tekstove znaju napamet iz vremena njihove mladosti. Međutim, to ne funkcionira samo na području bivše Jugoslavije, nego i kad sviramo pred ljudima koji ne govore naš jezik. Melodije su dobre, vrlo interesantne, pa iako ne razumiju tekst njima je taj glazbeni dio dovoljno jak da bi im bio zanimljiv. Pogotovo u nekoj našoj interpretaciji koja je potpuno drugačija od tradicionalne, što im se možda još više sviđa. Vrlo često sviramo internacionalno i imamo jako dobar prijem«, kaže on.

Mladen RADIĆ

Snimio Dejan ŠTIFANIĆ

<!–

Nijanse tuge – Damir Imamović Trio

–><!–

Žiga Koritnik uz jednu od svojih najprepoznatljivijih fotografija

–><!–

OKVIR

–>

Izložba otvorena do 15. studenog

Izložbu fotografija Žige Koritnika otvorio je mladi i iskusni pulski fotograf Aleksej Orel, a radovi će krasiti zidove Cabahije do 15. studenog. Tako će zainteresirani moći vidjeti i fotografije Chada Taylora, koji će za dva tjedna, točnije 25. listopada, opet pohoditi Pulu uz Marca Ribota, ili Brada Jonesa koji zajedno s Bobby Previte’s nastupa u Uljaniku upravo 15. studenog, i Stevena Bernsteina koji u Pulu stiže krajem travnja.

  • Share/Bookmark

Pusti komentar

Vaš e-poštni naslov nebo nikoli objavljen oz. posredovan tretji osebi. Obvezna polja so označena z *
*
*
Komentiranje iz tujine je omogočeno zgolj prijavljenim uporabnikom !